Dok Linuks sasvim fino radi i sa NTFS-om danas, nativni fajl sistemi su mnogo komotniji za rad. Pogotovo ako je Linuks primarni sistem na računaru. Ako je tu eksperimentalno ili kao sekundarni OS onda i taj NTFS može proći.
A što se tiče mog mišljenja da bi brok mogao pomoći, i dalje to mislim. On odavno koristi multiboot i ima dugogodišnje iskustvo sa takvim kombinacijama.
Može i "Kućence" da se uglavi. Ali ne mogu ništa konkretno da te posavetujem dok ne bacim pogled.dr_mr_foo wrote:Što se tiče boot loadera, odlučio sam da ne komplikujem sebi život, već da odradim podrazumevana podešavanja za LILO,
a Puppy će neko vreme lajati sa USB-a, samo dok ukapiram opcije BIOS-a.
root + home + swap je standardni način particionisanja. Prednost odvojenog home je stereo već pomenuo. Dodao bih i moje viđenje (ako se nešto ponovi, sjajno - znači slažemo se ): ne gube se podaci ako se ošteti root particija pa je sistem moguće reinstalirati bez gubitka podataka, generalno je moguće deljenje podešavanja između više različitih distribucija (iako su mogući i pojedini problemi zbog razlika u verzijama), moguća je zamena distribucije bez brisanja korisničkih podataka (jednostavno prepisati root datotekama nove distribucije), itd...Koju šemu preporučuje(š)te za prosečnog korisnika? Na staroj mašini sam imao root + swap i tu sam koristio samo
Puppy u tzv. frugal instalacijama. Međutim, on je specifičan jer ne zahteva zasebne root i home particije, bitno je da bude na boot particiji, a sve ostalo su ludorije. Hoću reći, nemam iskustva sa rasporedom particija za full instalacije,
pa me zanima koja opcija će mi za Slackware najviše odgovarati. Eventualno će uz njega kasnije čučati Mint,
da polako odviknem devojke od Win
Btw, ako planiraš da instaliraš više distribucija, preporuka je da koristiš GRUB. LILO je najbolji za jednostavne konfiguracije kao što su jedna distribucija, jedna distribucija sa više kernela, ili jedna distribucija i drugi (ne-Linuks) operativni sistemi (obično Windows). GRUB je bolji izbor za sisteme sa više Linuks distribucija.
U root+swap nema ništa moderno. Slažem se sa stereom da je ovo neoptimalno. Neke distribucije zaista tako particionišu disk, ali to je zato što automatsko particionisanje ima ograničenu "pamet" i tako je mnogo manja mogućnost greške. Ljudska bića su ipak malo pametnija i mogu racionalnije da podele prostor na osnovu svojih potreba.
To je obično /home particija. Na /home se čuvaju korisnička podešavanja, fajlovi i podaci. Ali pomenuo sam da mogu postojati nekompatibilnosti u podešavanjima različitih verzija softvera. Te nekompatiblinosti ne moraju biti problematične, ali u pojedinim slučajevima mogu. Recimo Xfce podešavanja ponekad nisu unazad kompatibilna između različitih verzija. Ali ako se koriste različita okruženja veća je mogućnost da problema neće biti, a neki softver podržava i postojanje više korisničkih profila (napr: Firefox, Seamonkey, Thunderbird)ndr_mr_foo wrote:Inače imam 300+ GB za Linux(e) i najlakše mi je kada ostavim jednu particiju za podatke, npr. 50 GB,
na koju guram sve iz svih distroa.