To su minorna zagrevanja na modernim procesorima. Sećam se naše Galaksije koja je morala da isključi grafički mod, da bi Z80 procesor mogao da proračuna neki kompleksniji izraz

Programiranje u C-u je zamorno i prilično neupotrebljivo kada se razvijaju veliki programi za ličnu upotrebu, usled nedostatka OO koncepta, kompajliranja, te prilično zjb. debagovanja gdb -om. Brzina u C programu dolazi do izražaja samo ako se koriste funkcije veoma niskog nivoa, npr. za IO to bi bile funkcije iz ioctl.h i unistd.h. Ako je Perl program sporiji 0.2 sekunde od C analoga, a pritom Perl program ima 5 linija programskog koda,a C program 50 linija, ja tu ne razmišljam mnogo

Sa druge strane C++ donosi izvesna OO unapređenja, ali OO koncept C++ -a nije dovoljno intuitivan kao kod Java -e, ili Ruby -a. Naravno, ja sve ovo govorim iz perspektive korisnika koji ne programira svakodnevno. Ja koristim Perl, Python, Bash i Zsh skripte najčešće da automartizujem neku radnju koja smara kada se radi ručno, npr. traženje neke sličnosti između mojh eksperimentalnih podataka i neke baze podataka na internetu, ... Za mene je računar i dalje samo malo ozbiljnija računaljka, ali volim da programiram tu računaljku

Dokaz je i to što ja i dalje radim na PIII konfiguraciji, evo već deset godina mi je sasvim ok i tek sada razmišljam o nabavci novog računara. nisam baš neki tehnomanijak

Na kraju bih želeo da napomenem da su mnogi superkompjuterski kompajleri napisani u Haskell -u. Da, ni manje ni više, nego u tom supersporom interpretativnom jeziku. Razlog je velika fleksibilnost i veoma mala verovatnoća za nastajanje baga. Takođe sam pre izvesnog vremena pričao sa nekim kolegama iz Francuske koji su razvili kompajler u Prolog -u za jezik jako sličam C-u za programiranje PIC mikrokontrolera. Rezultat je impozantan i dobijeni kod na PIC -u je tukao čak i Microchip -ov kompajler.